Pro Corde – Vino srca

Od prvih civilizacija, vino je dio ljudske kulture i običaja. U antičkom svijetu, a posebno u Mediteranu, vino je bilo sastavni dio svakodnevne ishrane. Tokom Srednjeg vijeka, u doba velikih epidemija širom Evrope, vino je skoro zamijenilo vodu. Još prvi mislioci i naučnici naslutili su da u vinu postoji nešto drugačije nego u ostalim pićima, nešto korisnije. Možda i ljekovito.

Ono što nije moglo da bude dokazano, prihvaćeno je vjerom, u mitovima i u religiji. Čovjek antike je duboko vjerovao u čudotvorno dejstvo i božansko porijeklo vina, a slutnje antičkih naučnika, jednom rečenicom je odlučno zaokružio rimski književnik Plutarh, koji je napisao da je vino „od svih pića najkorisnije, od svih ljekova najukusnije, a od sve hrane najprijatnije“.

Onda je prošlo 1.800 godina, od Plutarha sve do Pastera, koji je iznio prvu naučnu tvrdnju o vinu, rekavši da je to „“najzdravije i najhigijenskije od svih pića”. Luj Paster  je bio otac moderne hemije, moderne mikrobiologije, ali i moderne enologije – nauke o vinu. Upravo on je dokazao da je fermentacija proizvod djelovanja mikroorganizama, koje nazivamo kvascima.

FRANCUSKI PARADOKS

U sledećih stotinu godina, ovom Pasterovom tvrdnjom bavile su se hiljade naučnika iz raznih oblasti, da bi 1980. godine bila konačno objavljena naučna studija, koja je praktično potvrdila ono što je Plutarh utvrdio pre devetnaest vjekova. Potvrda ljekovitosti vina je u naučnom svijetu bila prvorazredna vijest. Čitava priča je 1991. godine dobila i naslov – “Francuski paradoks” – prema nazivu emisije o ljekovitim svojstvima vina, koju je te godine emitovala američka TV kuća CBS.

Široko istraživanje, zasnovano na tezi profesora Serža Renoa iz Bordoa da je procenat srčanih oboljenja drastično manji u francuskim vinskim regionima, gdje je i potrošnja vina značajno veća, donijelo je prve rezultate polovinom osamdesetih godina prošlog vijeka. Nekoliko francuskih instituta, koji su u svoja istraživanja uključili i veliki broj svjetskih naučnika i enologa, došli su do sličnog zaključka: umjereno konzumiranje vina ima pozitivno zdravstveno dejstvo.

To dejstvo je u najvećoj mjeri pripisano proantocijanidolima, prirodnim sastojcima grožđa, koji pripadaju polifenolnim jedinjenjima koja se nalaze u pokožici grožđa, a u još većoj mjeri u sjemenkama – u samom srcu grožđa. Zaključeno je, međutim, i da ti korisni sastojci prilično variraju u zavisnosti od sorte, zrelosti grožđa, podneblja i klimatskih prilika, kao i od tehnološkog postupka vinifikacije.

Sa takvim saznanjima, godine 1986. podgoričke „Plantaže“ je posjetio Mišel Burzeks, direktor francuskog Nacionalnog instituta za vinarstvo i vinogradarstvo. Prevashodni razlog njegove posjete bio je, naravno – vranac.

„Vino je od svih pića najkorisnije, od svih ljekova najukusnije, a od sve hrane najprijatnije“  (Plutarh, 46 -127 n.e.)

TAJNA VRANCA

Ova sorta, kako je 2008. godine i definitivno dokazano, jeste autohtona crnogorska sorta, koja je, najvjerovatnije, nastala u regionu Crmnice, još u antičkim vremenima, spontanim ukrštanjem ili kao rezultat spontanih mutacija. Ime je, očigledno, dobila po crnoj (vranoj) boji zrele bobice, odnosno njene pokožice. Ta bobica, kako se kasnije ispostavilo, u sebi skriva upravo ono za čim su francuski naučnici tragali: visok sadržaj proantocijanidola.

Odmah je dogovorena saradnja između francuskog instituta i „Plantaža“, koje su oformili tim sastavljen od enologa i podrumara, koji je imao zadatak da odgovori na sledeća pitanja:

  1. Kako izdvojiti iz bobice grožđa djelove koji sadrže najveći procenat proantocijanidola?
  2. Koliko dugo držati te djelove u fermentaciji na kljuku?
  3. Koliko i kad sumporisati kljuk, a posle i vino?
  4. Kako enološka sredstva utiču na stabilnost proantocijanidola?
  5. Kako smanjiti gorčinu i oporost vina, da bi ono bilo pitko, a da se prvobitna količina proantocijanidola zadrži?

PRO CORDE

Posle sedam godina ispitivanja i na desetine različitih mikro i makro ogleda, na postavljena  pitanja je konačno odgovoreno. Osmišljena je potpuno nova tehnologija vinifikacije i godine 1993. na tržištu se pojavio Vranac neobičnog imena – „Pro Corde“. „Za srce“. „Plantaže“ su bile jedina vinarska kuća na svijetu, koja je naučna istraživanja, sprovedena tokom 20. vijeka, zaokružila jednim konkretnim vinom.

Crvena vina, generalno, tokom proizvodnje, zbog višednevnog vrenja na kljuku i time izazvane maceracije, iz pokožice bobica ekstrahuju polifenole, a pozitivan učinak tih tvari na ljudsko zdravlje se ogleda u zaštiti krvnih sudova. Dokazano je da je vino hvatač slobodnih radikala, da štiti tkiva od starenja i kancerizacije, kao i da mu pripada posebna uloga u higijeni ishrane (naročito u sprječavanju virusnih oboljenja). Baktericidno djelovanje vina odavno je dokazano, a sve je više dokaza i o njegovoj korisnoj upotrebi u dijetetici ( kao dodatak jelima).

Što se proantocijinadola tiče, poznato je da oni štite krvne sudove tako što značajno utiču na smanjeno formiranje histamina, koji štetno djeluje na krvne sudove, jer povećava njihovu propustljivost sve do nekontrolisane razmjene materija. Proantocijanidoli, dakle, jačaju krvne sudove i blagotvorno utiču na njihovu elastičnost i, čvrstinu i štite od infarkta miokarda.

Proantocijanidoli štite sluzokožu probavnog trakta od razaranja izazvanog hipersekrecijom kisjelina. Takođe, učestvuju i u smanjenju holesterola u krvi. Zbog sposobnosti blokiranja slobodnih radikala, čiji se broj s godinama starosti sve više povećava, a koji u većoj količini postaju vrlo toksični , proantocijanidoli štite organizam od oštećenja, starenja i propadanja.

Ako minimalna, čovjeku potrebna, količina proantocijanidola iznosi oko 100mg, onda je jasno da se vino sa povećanom koncentracijom ovih sastojaka može koristiti ne samo u profilaksi, već i kao terapijsko, odnosno ljekovito sredstvo. Zato „Plantaže“ preporučuju da Vranac Pro Corde prihvatite kao sastavni dio obroka: „Popijte po 200 ml ovog vina vrhunskog kvaliteta svakog dana. Čuvajte svoje zdravlje, čuvajte svoje srce, pijte umjereno i uživajte u Vrancu Pro Corde… U jednom posebnom vinu  – od samog srca grožđa”.